Dragi moji prijatelji, evo nastavljam da pisem svoj blog, jer vidim da vam se svidja. Hvala vam za to! To me obavezuje da budem još bolji! 

Danas mi je idealan dan za pisanje iz više razloga. Prvo, pada kiša još od jutris. Drugo, volim kad radim tek za večeru, jer mogu da pišem blog i da kuckam po Facebook-u i treće je to što me malo boli glava od Corone, koju smo noćas pili sa načim meksičkim drugarima. Sad mi se još malo vrti u glavi, jer nisam baš jak na piću kao sve Srbende, ali tako se pogodilo sinoć. Dobro je što mi se to dogodilo sad, jer više tako neću da radim. Sinoć sam video da su oni zapravo dosta slični nama. A zašto? Kad smo završili sa žurkom, dođe Ben kod nas u sobu i pita nas hoćemo li sa njim u tavernu. To je jedan cafe u centru Long Grova, 10 min peške od kluba. Prihvatismo mi poziv, ali uz dogovor da nećemo dugo. I posle reče da ćemo da svratimo ispred Taka(ovo je naziv za dom gde spavaju samo Meksikanci) pošto momci imaju nekog piva. "Znaš, Niko(tako me ovde zovu) posle svake žurke momci koji rade u baru(sve je Mexico) naprave račun da je prodato 350 piva, a ustvari je otišlo 300, tako da je svaki ponedeljak žurka!". U prvi mah nisam mogao da verujem da to rade i ovde, jer me je to u potpunosti podsetilo na naše uslove. Oh, God, znači i to je Amerika! Pa lepo, free beer! Ne zvuči tako loše, a?

Na kraju nismo ni otišli u tavernu. Celo veče smo slušali bandu(naziv za meksički bend. Zvuči slično sa našim trubačima, samo što im je bubanj i glavna truba malo niži ton. Bilo je stvarno mnogo zabave, smeha, fora i fazona, piva. Pomislio sam "Hvala ti Bože što me ovako nagrađuješ! Ovde provodim divno vreme, sa divnim ljudima. Samo da ovo potraje. Nadam se da će ovo biti najlepših pet meseci u mom životu. Biće mi teško kad se budem opraštao sa svim ovim što imam ovde, ali neću o tome da razmišljam. Samo ću se truditi da mi to vreme prođe što bolje, taman se vratio kući sa 1oo$! :))))

U subotu smo imali party za članove, njih oko 260. Međutim, kad smo došli na dogovor pre početka, nisam mogao da verujem šta nas očekuje. Naime, verovatno znate da NBA ekipe imaju običaj na početku utakmice da prozivaju igrače kad izlaze na teren, sa sve reflektorima koji su upereni samo u vas, a da pre toga ide vaša najava. E, baš to isto smo mi imali na žurci. Pomislio sam uh baš je to cool, ali sam shvatio da je to još samo jedan glupavi američki događaj. Poslao sam svima link da pogledaju, a kome nisam evo ovde još jednom http://www.youtube.com/watch?v=FJ7VjRigimI 

Verovatno su na jedan tren želeli da nam priušte da se osećamo kao VIP ili NBA igrači! Hvala im za to, ali ja imam druge planove! Taj dan smo imali i Viktorov rođendan. Duvao sam balone sat vremena sa Anjom i sa jednim od njenih mnogobrojnih drugara. Sve to smo posle preneli u kafeteriju da okačimo, pogasili svetla i doneli tortu koja čini mi se ne može da zadovolji 15 gladnih usti, jer je prečnika 25 cm. Kao šatro Viktor nije znao zašto ga zovemo u kafeteriju, pa kad smo mu priredili iznenađenje, on se samo kiselo nasmejao. Posle je otvorio poklone koji su bili u vidu štapa za golf, roze peškira i papuča, itd. Ali, pošto nas on podseća na nekog "psyho" čoveka, nije me iznenadilo što je samo posmatrao i opipavao poklone. Mnogo buke ni oko čega! Ne čudi me što se sa njim svako veče šetka Olja, jer je i ona malo "strange". Našla se deca!

Jučerašnji dan je bio baš vreo, pa pošto nismo radili pre 4, otišli smo na bazen da se malo ohladimo. Kao po običaju, 4 spasiteljice, dva kupača, ŽaŽa i ja. Posle nekog vremena pojavila se i Keren sa decom, Gevinova pomoćnica u kupaćem koji je bio iz sezone leto '66. Nismo mogli da verujemo svojim očima! Voda je bila odlična, tobogan isto. Skočio sam par puta sa skakaonice, ali pošto sam svaki dan opalio dasku, grudi su mi bile crvene, pa sam odustao od daljeg eksperimentisanja. Mnogo je teško ko ne zna! Posle smo ŽaŽa i ja odigrali jedan water basket i taman da krenem u sobu, ŽaŽa reče da je izgubio ključ u vodi. Sva sreće što nema mnogo kupača i što je voda čista, pa smo ga brzo uočili. Stajao je na ivici rešetke koja vodu usisava na prečišćavanje. Kakva sreća! Bila je to prilika da isprobamo Čuvare plaže! :))) Mič nije radio taj dan, pa smo morali da zovnemo Pamelu da zaroni u dubinu. Ona je brzo dohvatila svoje naočare, vinula se u dubinu i posle par sekundi izronila sa ključem u rukama. Bravo! Sad znam zašto ih je svaki dan od 4 do 6 na bazenu. Zamislite, da upadnu svima ključevi u bazen!

Juče je u klubu održan turnir u golfu koji se tradicionalno igra već dvadeseti put i gde sav novac koji se sakupi ide u humanitarne svrhe. Po podne je po rasporedu bio koktel i večera. Nas par je radilo na koktelu gde smo služili piće. Tu sam dobio svoj prvi dolar bakšiša. Bilo mi je baš drago, iako znam da za te pare ne mogu ni Rumenka da kupim kod nas, ipak sam bio baš srećan. Taj dolar ću sačuvati. Kasnije kad su prešli na večeru, dobio sam dva stola da služim i tu sam od jednog baje dobio još 5$. Extra! Eto, zašto volim ovaj posao! :))) Posle je moj kolega Dejvid video da nek lik do ovog mog broji pare, pa je potrčao ka stolu da uputi jedan pederski smešak i da pita da li je sve u redu, ali bato zakasnio si. Pare su već kod Gerija! Posle kad je video da sam ja tu, malo je promenio izraz lica. Kasno Marko na Kosovo stiže! Opet je bilo svakojakih đakonija, ne mogu vam opisati. Inače ovde se hranimo kao u hotelu, svaki dan po desetak jela, salata, voća, dezerta. Ovde uopšte ne jedemo hleb, salate mu dođe kao zamena. Sve je tako primamljivo, ali moram da susdržim jer hoću da mi Leviske posle lepo stoje! I sve ostalo naravno! Svaki dan samo kažem "Opet, Cezar salata!". Pretvoriću se u zelenu salatu. Što reče Žažin drug Duća "Kavijar me smara!". 

Pre neki dan sam bio baser, menjao sam Hozea. Bilo mi je mnogo lakše nego kao server. Mada, trudim se da radim sve, jer je zanimljivo. Preksinoć sam uzeo dve porudžbine, bio sam zadovoljan kako sam odradio. Dobro je, polako se uigravam. Nemam više neku frku, jer sam dosta toga naučio i zapamtio. Više nisam u nekim dobrim odnosima sa Oljom, jer kao što sam rekao i ona je malo "psyho". Pre neki dan sam utrčao u žensko kupatilo da uzmem fen i kad sam hteo da ga vratim, čuo sam da neko pere zube unutra. Zato nisam ni kucao, ali kad sam ušao Oljuška se ukočila. Kaže "Zašto ne kucaš?". Ja reko pa čuo sam da pereš zube. A ona će "A šta ako perem zube gola?". Na to sam se samo nasmejao i izašao, jer nisam mogao da verujem da neko ko želi da bude lider(kao Olja) može da pere zube ko od majke rođen. Ja to ne preferiram, a Vi? 

Nisam vam još ovo rekao. Svaki put kad u klub dođe neka slatka ćerkica(mamina sam i tatina, mladost i lepota) sve mislimo da li će nas primetiti, pa da napravimo neki kontakt. Ali, slaba vajda od toga, jer one samo okrenu glavu na drugu stranu čim vide da smo fizikalci. Ipak ćemo morati da potražimo sreću među pegavim spasiteljicama koje su takođe došle da zarađuju za svoj džeparac, a inače jedna od njih je Gevinova ćerka, pa ću videti da li sam spreman da žrtvujem pege zarad menadžerskog mesta u klubu. :)))) Moj drug ŽaŽa jeste, a ja kad razmislim reći ću vam.

I još samo ovo. Čini mi se da nisam rekao, a ako jesam neće da škodi. Svako veče se skupljamo u uglu hodnika, gde imamo jednu mašinu za pranje i jednu za sušenje. Taj deo sam krstio cafe "Kod dve veš mašine". Nadam se da će biti još posećeniji uskoro, jer ovaj cafe stvarno ima dušu.

Dragi drugari, došlo je vreme da se oprostimo za ovaj put. Nadam se da ćte uživati u čitanju, a ja ću se potruditi da vam što pre pišem o novim događajima. Za one koji nisu videli slike još uvek, a imaju Facebook, neka ukucaju na Search - Nikola Radojkovic i neka pogledaju slike u albumu Geri u USA... Ako nemaju, neka ostave komentar, pa ću ih okačiti sledeći put. Pišite predloge, sugestije, pohvale, kritike kako bi znao šta vam se sviđa, pa da popravimo to. Pozdrav do sledećeg pisanja!