Taman pomislim da će mi trebati nekoliko dana da prikupim nove doživljaje, sve bude suprotno i onda opet moram da sednem za komp da vam pišem. Mislim, nije mi teško, samo ako se vama svidja. Kao što kažu naše pevačice "Ja bih se povukla ovog trenutka sa estrade, ali jednostavno imam toliko obožavalaca da oni ti prosto traže od mene!". Tako sam se i ja ugledao na njih. Mada, možda se jednog dana ovi redovi nađu u mojim memoarima. Naravno, ako mi život baš bude toliko zanimljiv da počnem da ih pišem! Nikola, dosta! Nema više priče, nego se baci na posao zbog kojeg si ovde seo!

Čekaj samo da se setim odakle treba da počnem! Čini mi se da je dan bio kao i svaki drugi. Da, četvrtak. Radio sam kao server taj dan. Naravno, i ovaj put sam koristio Monikin broj, jer još uvek nemam svoj. Kuvari se samo nasmeju kad dođem u kuhinju da pokupim narudžbinu. I naravno da me pitaju da li sam ja Monika. Ja samo odgovorim da imam bradu, pa ako misle da takva treba da bude Monika, nek im bude. Pre podne tog dana smo otišli na bazen. Ja sam bio nekih pola sata sam, a posle su mi se pridružili Lena i Žaža. Igrali smo nekog izmišljenog "Amerikanca", tako da smo se baš lepo zabavili. Opet nije bila moja omiljena spasiteljica. Pomislio sam da je to "bad luck". Ipak, ima još dana za mejdana! Samo ti čekaj, Pamela! Stiže Mič uskoro! Žaža mi je kasnio pričao kako je imao neku konverzaciju sa Ćelzi, jednom slatkom, ali baš krupnom lajfgardicom. Dogovorili su se da uveče idemo svi na sladoled u Cold Stone. Tada smo se prisetili naših izlazaka u sedmom, osmom razredu kad se skupimo onako svi i krenemo u Galiju na sladoled. I ako nema mesta, skupimo se ko pet banki ispred i šacujemo kad će neko da izađe kako bi zauzeli mesta. Kako si to bili bezbrižni dani! To veče je i Den krenuo sa nama. Den radi kao server ili backserver. Tipičan Amerikanac. Kupio je nova kola, a ima samo 18! Kad će takva vremena doći kod nas. Ne uskoro, siguran sam! I to uzeo nekog Punta kojeg su nam Italijani utrapili ne bi li nekako podigli auto industriju na noge i nahranili hiljade gladnih usti, već Mustanga, koji ima ne znam koliko konja. Automatik. Kad te prilepi za sedište, kao da si u Boingu. I još plus pusti neki R'n'B ili Drum'n'Bass, osećam se kao crnje u američkim filmićima. Nisam rasista, nego to izgleda mnogo bolje nego kad naši napaljeni uličari stave zatamljena stakla, probuše auspuhe i počnu da potpisuju na kružnom toku u Ljubiću! Jednom sam bio nesrećno bio učesnik istih, ali sasvim slučjno. I to samo kao suvozač! Ali, ne bih o tome!

Lepo smo se ismejali to veče ispred Cold Stona, jer su ruske devojke opet kasnile i umesto da idemo bez njih, mi smi čekali i dalje. Prekoračile su i akademskih 15 minuta. Opet smo naleteli na američki ljubaznost, jer su ljudi već zatvorili. Ali, ipak su nam izašli u susret i kupili smo par kila sladoleda, koje smo uz baš fino zezanje pojeli ispred na nekom ludačko vrućem vetru. Šale i dobacivanja su mi išle od ruke, ali naravno jer se svakim danom trudim da unapredim svoj English i baš sam zadovoljan napretkom. Naravno, ne bih mogao toliko da se šalim i da glupiram da ne ide tako dobro. A pogotovo kad se nađemo u kuhinji na poliranju ili kad nema mnogo gostiju, tad mi dođe inspiracija samo tako. Kasnije smo druženje nastavili u našoj sobi gde sam Čelzi nudio slobodan krevet za samo 10$ za noć. Obećala je da da će nas upoznati sa drugaricama sa bazena i tada sam joj otkrio koja mi se sviđa. Dobro je što se Žaži sviđa druga, pa ne ulazimo u sukob interesea. Neće nas ganjati gospodin Dedijer koji je zadužen za to! Rekla mi je da sam nešto, ali ne mogu da vam kažem šta je to, jer ovo će možda čitati mala deca ili ljudi sa slabim srcem, pa ipak ne bih zbog njih da pišem. Obećala je da će doneti dva ćebeta za nas, jer nije zadovoljna kakva su ova naša bugarska. Još jedan poen za američku ljubaznost. Inače, to veče su nam stigle i drugarice iz Litvanije, tako da sad stvarno približavamo Meksikancima po brojnosti. I ove su tihe, samo odgovaraju kad ih nešto pitaš, a ja hvala Bogu uvek imam pitanje više. Želim im da se što pre prilagode u ovoj džungli!

Sledeći dan sam imao prvu lekciju iz tenisa sa Metom. Sad vidim kako se moja princeza Ana mučila da dođe do prvog mesta, jer je stvarno najteži sport koji sam do sad probao. Dao sam sve od sebe da što pre naučim prve  teniske fore i fazone, tako da je Met bio zadovoljan kako sam odradio prvi trening. Dok sam ja prolivao znoj, na drugom terenu su Lena i Blejk imali sparing trening i naravno jahali mene kako sam najgori igrač koji postoji. Ali, neka im. Spremiću se ja za turnir zaposlenih, pa ćemo videti ko je najbolji! Samo polako! Novi Đoković je na pomolu! Na povratku smo svratili pored bazena, jer sam video da radi Alisa, moja omiljena. Naravno, Ćelzi naša veza za bazen je odmah skočila i htela da me povede da se upoznam sa Alisom, ali šta ima da se upoznajem kad sam već to uradio. Obećao sam da ću možda doći kasnije. A mislim se u sebi "Šta možda! Doći ću sigurno!". Nego bolje da se malo femkam, da ne bude providno. Vratio sam se posle 10 minuta samo da bih opet sreo Alisu i da skočim jednom za nju. I naravno da otplivam koju širinu, da vidi koliko sam jak i čvrst momak. Mene su, kad sam bio mali, zvali Geri Lasta! Sećate se "Policajca sa Petlovog Brda"? Tog dana sam upoznao još jednu spasiteljicu, Danijelu. Nisam vam rekao da Alisa ima dečka. Međutim, on je sad u Ajovi, bori se protiv tornada koji su se tamo odomaćili(to sam naravno ja izvalio prethodno veče). Mada videćemo da li je spremna na varanje ili ne. To ćete čitati u sledećim brojevima ovog bloga! Žaža je kasnije uneo dva ćebeta koja nam je donela slatka Čelzi i tako dobro mirišu da nisam mogao da zaspim dugo. Takav deterdžent nema kod nas. Još jedan plus za Ameriku! Sinoć smo opet radili sa Suzan i vidim da me je baš forsirala. Za jednim stolom pratio me je Ben da vidi da li ću dobro odraditi posao. Fina porodica, Fišbajni. Ja sam naravno predstavio Bena kao novog servera i tu već kreće zbijanje fora i fazona. Šta sve čovek može kad je opušten! Sve je bilo u najboljem redu. Mislim da sam imao 3, 4 stola sinoć, što je baš cool. Naravno, još uvek koristim Monikin broj. Hteo sam da pitam Martina za broj, ali kad on ništa ne spominje, bolje i ja da se pravim lud. Juče sam dobio platu za dve nedelje. Zadovoljan sam, ali nadam se da će biti još bolje.

Kako kaže pesma "Danas se osećam bolje, danas mi sunce sja...". Pre početka današnjeg ručka, Gevin mi je poručio da se kladio na mene na šta sam mu ja poručio da može da očekuje dupli dobitak. Umalo da zaboravim da je preksinoć i sinoć Anja dobila zaduženje napravi raspored za sledeću nedelju gde sam video da sam na listi server, što je ipak nešto značilo. Bingo! Danas sam odradio besprekorno posao. Imao sam devet stolova. Ej, devet stolova! Novi rekord! Kad sam rekao Gevinu, mislim da je čovek zanemeo. Samo sam mu poručio da proveri sve čekove koji glase na Monikino ime. I šlag na tortu. Martin me je pred kraj radnog vremena rekao da će mi posle ubaciti broj, samo da mu kažem koji mi je broj za "klokovanje". Mislim da sam danas leteo koliko je ljudi bilo u restoranu i najgore što sam pola stolova imao u jednoj, a pola u drugoj sali. Hoćete prljavu igru? Dobićete! Nisam popodne radio, pa ću ujutru videti da li je broj na kompu. Po povratku u sobu, videh da ima neke pošte za nas dvojicu. Opa, stigle su nam Master Card-ovi i to zlatni! Baš su fensi! I tako dok sam danas pred spavanje držao moju Milevicu na telefonu, neko nam pokuca na vrata. Bio je to Martin koji mi je rekao "mucho pinche paisa". Neću vam to prevoditi, jer nije za prevod za široke javne mase. Poručio nam je i da nam dolazi cimer, Rumun. Alex je baš okej lik. Studira međunarodne odnose i evropske studije, tako da ćemo stalno imati glasanje u sobi i nekih diskusija. Savet Bezbednosti UN-a se premešta u Long Grove! Od sutra! Da bi proslavili dolazak cimera, Ben, Žaža i ja smo otišli do jedne prodavnice koja samo prodaje pića. Vauuuu! Bio sam očaran, jer mislim da se tu nalaze sva pića ovog sveta. I ja sam ih video na jednom mestu! Sledeći put ću slikati, pa ćete se uveriti. Kupili smo Ginis i Goose. Zamislite 12 Ginisa za samo !4.99$! Pa to je smešno! Nakon što smo popili po jedno za dobrodošlicu našeg cimera, ostali su otišli u bioskop. Ja nisam, jer nisam neki fan bioskopa. Uvek zaspim!

Eto, tako je došao kraj još jednog dela moje amerčke priče. Nadam se da ćete i dalje uživati, pa se družimo opet uskoro. Vreme je za "Laku noć, deco!".